|
Industrija građevnog materijala
Jedna od tema ovogodišnjeg „Dana poduzetnika“ bili su i skriveni nameti koje hrvatski gospodarstvenici plaćaju državi, a koji osim što poslovno okruženje čine nepredvidivim, negativno utječu i na konkurentnost hrvatskog gospodarstva.
Dva nova skrivena nameta se upravo ovih dana uvode hrvatskim proizvođačima građevnog materijala, unatoč deklariranom opredjeljenju za ukidanje takvih nameta iskazanom od strane najviših državnih dužnosnika koji su se proljetos obratili sudionicima „Dana poduzetnika“.
Naknada za prekomjernu uporabu javnih cesta
U travnju 2000. godine tadašnji ministar pomorstva, prometa i veza donio je Pravilnik o prekomjernoj uporabi javnih cesta (u daljnjem tekstu Pravilnik). Isti je objavljen u Narodnim novinama br. 40/2000.
Izdvajamo članke 2.i 3. Pravilnika, koji glase:
Članak 2.
(1) Prekomjerna uporaba javne ceste podrazumijeva njezinu uporabu iznad vrijednosti prometnog opterećenja za koju je projektirana, odnosno građena, nastalu zbog obavljanja djelatnosti pravnih ili fizičkih osoba uz javnu cestu.
(2) Pod povećanim prometnim opterećenjem iz stavka 1. ovoga članka, smatra se porast prosječnog godišnjeg dnevnog prometa srednje teških i teških teretnih vozila za više od 10% u odnosu na postojeći.
Članak 3.
Pod djelatnostima iz članka 2. stavak 1. ovoga Pravilnika, smatra se:
- proizvodnja odnosno eksploatacija energetskih mineralnih sirovina, mineralnih sirovina iz kojih se mogu proizvoditi metali i njihovi spojevi, nemetalnih minerala, arhitektonskog građevinskog kamena, svih vrsta soli i solnih voda, mineralnih i geotermalnih voda iz kojih se dobivaju mineralne sirovine, tehničkog građevnog kamena, građevnog pijeska i šljunka te opekarske gline,
- eksploatacija obnovljivih ležišta građevnog pijeska i šljunka iz korita i s obala vodotoka, jezera, umjetnih objekata za skupljanje vode, uređenog i neuređenog inundacijskog područja, iz ušća rijeka koje se ulijevaju u more i kanala spojenih s morem,
- izgradnja građevina prometa i veza, energetskih, vodnih i industrijskih građevina, građevina za postupanje s otpadom te građevina za posebne namjene,
- preusmjeravanje prometa zbog zatvaranja javne ceste na duže od 10 dana, na druge javne ceste.
U kolovozu 2000. godine započelo je provođenje Pravilnika u djelo i to na način da su Županijske uprave za ceste počele donositi rješenja kojima se tvrtke koje obavljaju neku od nabrojanih djelatnosti u članku 3. Pravilnika (korisnici) obvezuju na plaćanje naknade za prekomjernu uporabu javnih cesta. Visina naknade ovisi o vrsti djelatnosti korisnika i za korisnike prema čl. 3, alineja 1. Pravilnika (a to su gotovo svi proizvođači građevnog materijala) iznosi 2,5 % ukupnog prihoda ostvarenog prodajom sirovina i materijala iz spomenutog članka.
Proizvođači građevnog materijala udruženi u Gospodarsko interesno udruženje za proizvodnju, preradu i promet mineralnih sirovina PROMINS, podnijeli su 2001. godine Ustavnome sudu Republike Hrvatske Prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti članaka 2. i 3. Pravilnika. Osnovni razlog je diskriminacija djelatnosti pobrojanih u čl. 3. Pravilnika u odnosu na čitav niz drugih djelatnosti (kao npr. šumarska djelatnost, proizvodnja alkoholnih i bezalkoholnih pića, mlijeka, mesa i mesnih prerađevina itd.), kod kojih također dolazi do prekomjerne uporabe javnih cesta na način kako je taj pojam definiran Pravilnikom, a koje nisu pobrojane člankom 3. istog.
Pojednostavljeno, ako se u kamionu prevozi npr. 10 tona pijeska nastaje prekomjerno opterećenje javne ceste, a ako se prevozi npr. 10 tona trupaca ili mlijeka, ono ne nastaje.
Da apsurd bude veći, iako je zapravo jedina djelatnost u obavljanju koje dolazi do prekomjerne uporabe javnih cesta prijevoznička djelatnost, ona nije obuhvaćena člankom 3. Pravilnika.
Nadalje, postavlja se pitanje što je to „postojeći godišnji dnevni promet srednje teških i teških teretnih vozila“; tko vrši mjerenja tog prometa i na kojim prometnicama, koje godine se uzimaju kao referentne, da li je uključen dosadašnji promet vozila koja prijevoze proizvode korisnika iz čl. 3. itd.
Ustavni sud donio je dana 09.07.2003. Rješenje kojim se predmetni prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti čl. 2 i 3. Pravilnika odbacuje, ali se utvrđuje postojanje pravne praznine u pogledu utvrđivanja mjerila za prekomjernu uporabu javnih cesta. Drugim riječima, ta mjerila uopće nisu propisana. O tome je Ustavni sud obavijestio Vladu Republike Hrvatske i putem nje resorno ministarstvo koje je bilo dužno popuniti pravnu prazninu, što do danas nije učinjeno.
U proteklih nekoliko godina Pravilnik se primjenjivao u nekim županijama, dok u nekima nije, ovisno o stavu pojedine Županijske uprave za ceste i reakciji pogođenih gospodarstvenika na ispostavljana rješenja, no u posljednje vrijeme gotovo sve Županijske uprave za ceste počele su izdavati obavijesti kojima se gospodarstvenike koji obavljaju djelatnosti iz članka 3. Pravilnika upućuje na podnošenje zahtjeva za dobivanje rješenja o odobrenju za prekomjernu uporabu javnih cesta.
Na isto su, u nekim dijelovima Hrvatske, gospodarstvenike obvezivali i inspektori cestovnog prometa i veza svojim rješenjima.
Riječ je očito o pokušaju da se, unatoč tome što spomenuta pravna praznina nije popunjena, navodeći gospodarstvenike da sami podnesu spomenuti zahtjev, od njih naplati naknada za prekomjernu uporabu javnih cesta. Tvrtke trebaju izbjeći podnošenje takvog zahtjeva i umjesto toga pozvati se na spomenuto Rješenje Ustavnog suda br. U-II-1315/2001 i postojanje pravne praznine, do čijeg popunjenja je Pravilnik neprovediv.
Ukoliko pak inspektor cestovnog prometa i veza donese rješenje o obvezi podnošenja takvog zahtjeva, na isto se je potrebno žaliti Povjerenstvu za žalbe Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka također pozivajući se na rješenje Ustavnog suda. Prilažemo kao primjer pozitivno Rješenje Uprave cestovnog prometa pri Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka kojim je ništavim proglašeno rješenje Uprave prometne inspekcije kojim je tvrtki Radlovac Industrija građevinskog materijala d.d. bilo naređeno podnošenje zahtjeva za dobivanje rješenja o odobravanju za prekomjernu uporabu javnih cesta, a protiv kojega je ista tvrtka izjavila žalbu. U prilogu i Rješenje Ustavnog suda.
Stav Izvršnog odbora Udruge jest da treba obustaviti primjenu Pravilnika, a od resornog ministarstva zatražiti će se očitovanje vezano na ocjenu Ustavnog suda.
Naknada na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida (CO2)
Dana 10.07.2007. Vlada RH donijela je Uredbu o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida (u daljnjem tekstu Uredba).
Uredbom se propisuje obveza plaćanja naknade po toni ispuštenog CO2 svim pravnim i fizičkim osobama koje u okviru svoje djelatnosti imaju u vlasništvu ili koriste pojedinačni stacionarni izvor CO2 i emitiraju više od 30 tona tog plina godišnje.
U industriji građevnog materijala, Uredba najviše pogađa industrije vapna i cementa, kod kojih najveći dio CO2 nastaje kemijskom reakcijom koja se odvija tijekom tehnološkog procesa pečenja sirovine, na što su mogućnosti utjecaja zanemarivo male (te emisije se zapravo mogu smanjiti jedino smanjivanjem proizvodnje), a ne postoji alternativni način proizvodnje tih građevinskih materijala. U proizvodnji vapna na taj način nastaje oko 60-80 % CO2, a samo oko 20 % nastaje izgaranjem goriva, na što se može utjecati odabirom prihvatljivijih energenata. Slično je i u proizvodnji cementa.
Visina naknade određuje se umnoškom količine emitiranog CO2 (u tonama), jedinične naknade (koja iznosi 11 kn/t u 2007., 14 kn/t u 2008. i 18 kn/t u 2009. godini i nadalje) i korektivnog koeficijenta, koji ovisi o količini i podrijetlu emisije.
Iako se tim korektivnim koeficijentom predviđa 60-postotna olakšica za emisiju CO2 iz tehnološkog procesa za neenergetske svrhe, proizvođači vapna i cementa smatraju da su iznosi naknada i dalje preveliki (Kamen Sirač d.d. – najveći hrvatski proizvođač vapna za svoje dvije proizvodne lokacije samo u prvoj godini morati će platiti gotovo milijun kuna). Ovo pogotovo stoga što je tijekom pregovora s nadležnim institucijama (Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva) vođenih o prvom nacrtu Uredbe još 2004. godine usuglašen stav da se na emisiju CO2 iz tehnološkog procesa za neenergetske svrhe prizna 90-postotna olakšica (koeficijent 0,1). To je logično i razumljivo, budući je udio industrijskih procesa u ukupnoj emisiji CO2 u RH tek nešto veći od 10 % (udio vapnarske industrije manji je od 1 %), a u emisijama CO2 iz industrije cementa i vapna najveći udio imaju upravo takve emisije iz procesa.
Tada su udruženi proizvođači cementa i vapna uz pomoć HUP-a čvrstim argumentima i simulacijama njenog utjecaja na njihovu konkurentnost, uspjeli uvjeriti mjerodavne u štetnost Uredbe i odgoditi njeno donošenje, no ona je sad donesena bez ikakve najave i to u puno nepovoljnijem obliku u odnosu na 2004. godinu.
Uredba u ovakvom obliku neće doprinijeti smanjenju emisija CO2, već je riječ o još jednom skrivenom nametu koji će doprinijeti isključivo slabljenju konkurentnosti naše industrije vapna, cementa, opeke, stakla i dr. na domaćem i regionalnom tržištu, prvenstveno u odnosu na susjedne zemlje gdje ne postoji ovakav sustav taksacije CO2 (BiH, Srbija, Crna Gora i dr.), a i u odnosu na zemlje EU koje su u sustavu trgovanja emisijama prema Protokolu iz Kyota, u koji sustav će već 2009. godine ući i Hrvatska.
Pojednostavljeno rečeno, za očekivati je povećanje uvoza konkurentnijih proizvoda iz susjednih zemalja, dakle i povećanje proizvodnje u tim zemljama, što ujedno znači i povećanje emisije CO2, koji ne poznaje državne granice.
Izvršni odbor Udruge odlučan je hitno djelovati i pokušati ishoditi odgodu primjene Uredbe te obaviti dodatne konzultacije radi realne ocjene utjecaja Uredbe na pogođene grane gospodarstva.
DOKUMENTI:
Pravilnik_prekomjerna_uporaba_cesta_Ocjena_Ustavnog_suda1.pdf (pdf; 2705666Byte)
Pravilnik_prekomjerna_uporaba_cesta_Ocjena_Ustavnog_suda2.pdf (pdf; 3527528Byte)
Pravilnik_prekomjerna_uporaba_cesta_Ocjena_Ustavnog_suda3.pdf (pdf; 128524Byte)
Pravilnik_prekomjerna_uporaba_cesta_Ocjena_Ustavnog_suda4.pdf (pdf; 130587Byte)
Pravilnik_prekomjerna_uporaba_cesta_Ocjena_Ustavnog_suda5.pdf (pdf; 87312Byte)
Radlovac_Rjesenje_MMTPR_o_nistavosti_rjesenja_Uprave_prom_insp_Prekomjerna_uporaba_cesta_1.pdf (pdf; 117541Byte)
Radlovac_Rjesenje_MMTPR_o_nistavosti_rjesenja_Uprave_prom_insp_Prekomjerna_uporaba_cesta_2.pdf (pdf; 142515Byte)
|
GRANSKE UDRUGE 
Nakon razdoblja slabijeg djelovanja, Udruga je održala Skupštinu 14. lipnja 2007. s ciljem intenziviranja svojeg rada. Na sjednici su prihvaćene sljedeće smjernice djelovanja: pozicioniranje Udruge kao ravnopravnog partnera zakonodavcu u procesu pripreme i izrade zakonske regulative, osobito u svjetlu pridruživanja EU i uskladbe domaće s pravnom regulativnom EU; jača suradnja i utjecaj na relevantna tijela državne vlasti te djelovanje kroz Gospodarsko-socijalno vijeće; promicanje načela održivog razvoja te uspostavljanje suradnje i strateškog partnerstva sa strukovnim udrugama i stručnjacima iz područja od interesa. Opredjeljenje Udruge je dugoročno planiranje u cilju stvaranja na duži rok predvidivog i poticajnog poslovnog okruženja kao podloge za stabilan gospodarski rast, socijalnu ravnotežu i održivi razvoj. Izvršni odbor uz predstavnike tvrtki Učka Kamen, IGM Šljunčara Trstenik, Kamen Sirač, Plovanija Kamen, Slavonija IGM (Nexe) i Vetropack straža, na Skupštini je ojačan sljedećim tvrtkama: Holcim, Konstruktor-inženjering, Dalmacijacement i INA.