Na susretu čelnika hrvatskih poslodavaca s novinarima predsjednik HUP-a Damir Kuštrak, Branko Roglić, predsjednik Vijeća članova HUP-a, glavni direktor Đuro Popijač i Jasna Kulušić, direktorica radno-socijalnih poslova u HUP-u govorili su o dvije aktualne teme koje bitno utječu na normativno uređivanje okvira poslovanja u našoj zemlji, ali i na poslovnu uspješnost gospodarskih subjekata.

• Četrdeset satno radno vrijeme uz mogućnost prekovremenog rada u visini od osam sati (40 + 8)
• stanka se, kao ostatak prošlih vremena, ne uračunava u radno vrijeme, a što nije slučaj niti u drugim europskim državama
• pojednostavljenje postupka otpuštanja i zapošljavanja radnika uz puno aktivniju ulogu države u zbrinjavanju i prekvalifikacijama radnika
• godišnji odmori u trajanju četiri tjedna (28 dana) uz presumciju sedmodnevnog tjedna u kojeg se ubrajaju subote, nedjelje i državni praznici i vjerski blagdani (koji su neradni dani)
• preraspodjela radnog vremena unutar jedne godine
• ukidanje radne knjižice radi smanjenja administrativnih prepreka većoj pokretljivosti radnika

U procesu utvrđivanja radno-socijalnog okvira izrazito je važna suradnja na tripartitnoj osnovi, odnosno Vlade RH, sindikata i poslodavaca. Pri tom je važno da se osim prava i obveza mora govoriti i o odgovornosti svih sudionika. Hrvatska je udruga poslodavaca kao odgovoran partner već ranije utvrdila svoja stajališta i prijedloge koji su sukladni praksi u drugim zemljama, ali i potrebni za povećanje gospodarske uspješnosti. Mi ćemo se u izradi novog Zakona voditi važnim motivom, a to je da se u našoj zemlji mora promicati kultura rada i povećati proizvodnost i učinkovitost, zaključio je Damir Kuštrak, predsjednika HUP-a.
Ako se u tjedno radno vrijeme uračunaju i stanke onda ispada kako hrvatski radnici tijekom tjedna odrade svega 37,5 sati, što uz 13 blagdana u godini, 24 dana  godišnjeg odmora te 104 dana tjednog odmora znači da naši radnici tijekom godine odrade ukupno 1600 sati što je najmanje u Europi, istaknula je Jasna Kulušić.
O neporeznim nametima gospodarstvu govorio je Đuro Popijač, glavni direktor HUP-a. Prema Popijačevim riječima inicijativa hrvatskih poslodavaca o popisivanju skrivenih nameta, koja je započela u svibnju prošle godine, dobila je svoj sasvim konkretan epilog. Ukupno su do sada pobrojana 245 neporezna nameta gospodarstvu i građanima. Hrvatski poduzetnici su pod neizdrživim pritiskom različitih davanja morali ukazati na ovu neprihvatljivu i neodrživu praksu kako na razini središnje države tako i na razini lokalne uprave i samouprave. Tako se često ambicije lokalnih čelnika namiruju raznim novim rješenjima koje uvijek znače dublje guranje ruku u račune poreznih obveznika. Posebno nas brine i pomalo kaotičan proces identificiranja i način generiranja svih ovih nameta, kao i dinamika i opseg davanja. Vlada mora izgraditi sustav kojim će se uvesti red u ovom području, kojim će se ukinuti veliki dio ovih nameta koji nas u gospodarstvu guše i onemogućavaju ne više konkurentno, nego ikakvo poslovanje (12, 5 milijardi kuna godišnje).
HUP je pokrenuo i široku akciju među svojim članstvom kojom želimo prikupiti mišljenja članica o onim nametima koji ne mogu izdržati test ekonomske održivosti, a i logički su upitni. Prema do sada prikupljenim podacima na samom su vrhu sljedećih pet nameta:

• obvezna članarina Hrvatske gospodarske komore, koja je u proteklih pet godina udvostručila svoj proračun
• naknada za Turističku zajednicu (HTZ bilježi porast proračuna od 50% u pet godina)
• Hrvatske šume (udvostručenje uplata gospodarstva za tzv. općekorisne funkcije šuma)
• naknada za vode (povećanje vodnih naknada za cijelu milijardu kuna na godinu u ovom petogodišnjem razdoblju)
• spomenička renta (podaci će biti poznati tek nakon uvođenja Registra neporeznih nameta)

Kad se radi o ovim nametima, nama se nameće jednostavno pitanje: koja je to vidljiva korist i svrhovitost od određenog troška za nas koji plaćamo određeni trošak? Ili, kakva je pozicija nas koji plaćamo određenu uslugu u kontroli trošenja tih naših sredstava? Upravo zato od Vlade RH tražimo da utvrdi takav normativni okvir u ovom području u kojemu će doći do sređivanja sadašnjeg stanja, ali uz znatno veću ulogu poslodavaca prilikom donošenja ovakvih odluka o neporeznim davanjima koji opterećuju naše poslovanje, ali i aktivnu ulogu u kontroli troškova za sredstva prikupljena po ovoj osnovi, zaključio je Popijač.