Velika kriza na financijskim tržištima svijeta (kako bankarskog sustava tako i financijske infrastrukture), za sada se rješava koordiniranim sudjelovanjem nacionalnih vlada uz veliku i nekad nezamislivu intervenciju države. Ovaj intervencionizam, uz vidljiv cilj sređivanja svjetskog financijskog sustava, za svoj noseći zadatak ima i onemogućavanje većeg prelijevanja utjecaja financijske krize na tzv. realni sektor, odnosno na cijelo gospodarstvo.

 

Veliki plimni val svjetske financijske krize za sada smo izdržali na nogama. Sad nam se postavlja pitanje što dalje?! Moglo bi se reći da je monetarna vlast učinila svoj dio posla, barem u ovoj fazi, a sada je red na izvršnoj vlasti da obavi svoj dio. Hrvatska vlada ne može i ne smije biti izuzetak, jer je naše tržište duboko povezano sa svijetom i samim tim vrlo ranjivo. U tom smislu hrvatski poslodavci i poduzetnici od Vlade Republike Hrvatske očekuju sljedeće mjere:

• Javna potrošnja ne smije biti uzrok rasta troškova poslovanja

• Realne plaće treba održati poreznim rasterećenjem

• Država ne smije biti uzročnik nelikvidnosti niti u jednom sektoru

• Državne investicije treba odmah preusmjeriti na one sektore i gospodarske subjekte koji u kratkom roku osiguravaju gospodarske učinke

• Povećati skrb o malim i srednjim poduzetnicima, koji su glavna snaga za očuvanje i rast zaposlenosti

• Očuvati konkurentnost izvoznog gospodarstva kombinacijom mjera fiskalne i monetarne politike, i poticati sektore koji mogu supstituirati uvoz

• Mjerama aktivne politike onemogućiti rast sive ekonomije koja ima plodno tlo u potencijalnoj krizi

• Kreditni potencijal hrvatskih banaka treba služiti prije svega gospodarstvu i stanovništvu a ne državi.

• Ugraditi ove mjere u politiku Vlade RH u izradi Državnog proračuna za 2009. godinu

U Hrvatskoj udruzi poslodavaca smatramo da bez prilagodbe svakog od sudionika našeg tripartitnog dijaloga (Vlada RH, sindikati, poslodavci) neće biti niti ublažavanja negativnih učinaka na poslovanje gospodarskih subjekata, ali i na život naših građana. Poslodavci će se iz nužnosti opstanka ali i misije poduzetništva morati prilagoditi novonastalim uvjetima. To mora i izvršna vlast najprije središnje države a potom i nižih razina (bez obzira na predstojeće lokalne izbore). Dosadašnji konstruktivni dijalog sa sindikatima daje nadu da postoji razmijevanje socijalnih partnera za novonastalu situaciju ali i zajednički interes da se u novim uvjetima svi ponašamo odgovornije i solidarnije.